Bajka o Golici i Crkvinskoj kući

U dalekoj Austriji, na prostranom carskom polju okupanom suncem, živjela je mlada i sjajna bundeva po imenu Golica. Nije bila kao druge bundeve, njeno je srce bilo ispunjeno radoznalošću, a kora joj je blistala poput dragulja.

Jednog jutra, dok je rosa još uvijek svjetlucala na vlatima trave, na njivu je stigao mladi seljak iz daleke Bosne. Oči su mu bile pune nade, a ruke snažne i spremne za rad. Došao je kako bi zaradio za svoju porodicu, ali je u srcu nosio čežnju za svojim rodnim krajem.

Dan za danom, seljak je radio na njivi, a Golica ga je posmatrala. Ubrzo su počeli da razgovaraju. On joj je pričao o zelenim brdima Bosne, a ona njemu o tajnama zemlje iz koje je rasla. Njihovo prijateljstvo postalo je neraskidivo, poput najčvršće loze.

Kada je došlo vrijeme da se seljak vrati kući, srce mu je bilo teško pri pomisli da ostavi svoju prijateljicu. Zato je odlučio da povede Golicu sa sobom. Pažljivo ju je smjestio i ponio u svoje rodno selo Crkvinu, smješteno pored grada Šamca.

Tamo joj je pripremio najplodniju zemlju, pazio na nju i čuvao je od snažnih vjetrova i ljetnih oluja. Pod njegovom brižnom rukom, Golica je rasla i postala snažna. Iz zahvalnosti i ljubavi, odlučila je da podari svom seljaku čudo.

Preko noći, iz nje je niklo cijelo polje zlatnih bundeva, koje se prostiralo dokle god je pogled sezao. Seljak je bio zapanjen tolikim darom. “Šta da radim s ovolikim blagom?” pitao se.

Tada mu je sinula ideja. Odlučio je da iscijedi ulje iz sjemenki, tamno i gusto, koje je, kako se ispostavilo, imalo moć da liječi razne bolesti.

Nakon cijeđenja ulja, ostajala je čvrsta zelena smjesa. Ne želeći da baci ni trunčicu Goličinog dara, stavio ju je u stari pšenični mlin. Mlin je zapjevao svoju staru pjesmu, a iz njega je poteklo fino, proteinsko brašno.

Presrećan, seljak je otrčao u selo i podijelio brašno sa svima. Golica je, gledajući sve to, bila ispunjena ponosom, te bivala sve ljekovitija, a srce mladog seljaka bilo je ispunjeno zadovoljstvom i srećom.

Zajedno su, u svojoj maloj Crkvinskoj kući, živjeli srećno do kraja života, okruženi ljubavlju i čudima koja su stvorili.